Refleksija sa TESi konferencije #3 Od nacionalnih politika do lokalnih odluka: Kome je potrebna stručna podrška?

Šta smo poneli sa konferencije TESi?  /  Četiri priče za razgovor u CEPLAS-u

OD NACIONALNIH POLITIKA DO LOKALNIH ODLUKA: KOME JE POTREBNA STRUČNA PODRŠKA?

PRIČA 3/4

Nacionalni okvir treba graditi uz aktivno učešće domaće stručne zajednice

Posebnu priliku za sistemski napredak predstavlja rad na nacionalnom okviru podrške održivoj urbanoj mobilnosti u Srbiji.

Međunarodna saradnja, razmena iskustava i podrška razvoju takvog okvira veoma su značajne. Ipak, dugoročna vrednost nacionalnih programa zavisi i od načina na koji se oblikuju, kao i od toga koliko se oslanjaju na domaće znanje i institucionalne kapacitete.

Za kvalitet nacionalnog okvira posebno je važno da stručna zajednica bude uključena od početnih faza njegove izrade, uključujući definisanje polaznih osnova, ciljeva i metodološkog pristupa.

Zato je važno da domaći univerziteti, stručna udruženja, stručnjaci i predstavnici lokalnih samouprava imaju priliku da aktivno učestvuju u razvoju nacionalnih politika i instrumenata planiranja mobilnosti.

Takva saradnja podrazumeva transparentne konsultacije, dostupne kanale komunikacije i spremnost da se stručni predlozi razmatraju uz odgovarajuću povratnu informaciju.

Nacionalni okvir ne bi trebalo samo prilagođavati Srbiji, već ga razvijati kroz stvaran dijalog sa stručnom zajednicom koja poznaje domaće prilike i koja će učestvovati u njegovoj primeni.

Lokalnim samoupravama potrebni su znanje, kapaciteti i podrška

Kvalitet planiranja ne zavisi samo od onih koji izrađuju dokumentaciju. U velikoj meri zavisi i od sposobnosti institucija da definišu šta im je potrebno, postave kvalitetan projektni zadatak, prate izradu dokumentacije, procene njene rezultate i sprovedu predložene mere.

Upravo zato jačanje stručnih i institucionalnih kapaciteta lokalnih samouprava treba da bude jedan od važnih prioriteta, posebno imajući u vidu demografska kretanja, neravnomernu dostupnost stručnog kadra i izazove sa kojima se lokalne samouprave suočavaju u njegovom privlačenju i zadržavanju. U tom kontekstu, posebno u sredinama suočenim sa dugoročnim smanjenjem broja stanovnika, vredi razmotriti i pitanje da li bi se deo ovih problema mogao ublažiti kroz međuopštinsku saradnju ili razvoj zajedničkih stručnih kapaciteta na regionalnim nivoima.

Pored kontinuiranog usavršavanja saobraćajnih inženjera, potrebno je razvijati znanja zaposlenih u lokalnim samoupravama koji učestvuju u pripremi i sprovođenju planskih odluka.

Ali ne treba se zaustaviti samo na stručnom osoblju.

Postoji prostor i za bolje informisanje i približavanje osnovnih principa saobraćajnog planiranja onima koji donose odluke, a po obrazovanju nisu saobraćajni stručnjaci. Od njih se ne očekuje da savladaju metodologiju transportnog modeliranja, već da razumeju zašto su određene analize važne, koja pitanja treba postaviti i kakve posledice mogu imati odluke donete bez odgovarajuće stručne osnove.

Spremnost za takvu saradnju neće svuda biti jednaka. Nije realno očekivati da će edukacija i stručni dijalog sami po sebi otkloniti sve institucionalne prepreke, ali to nije razlog da od pokušaja unapred odustanemo.

Ne moramo odmah promeniti čitav sistem. Dovoljno je da započnemo saradnju sa onima koji prepoznaju njenu vrednost, pokažemo konkretne rezultate i na njima gradimo širu podršku.

U tom procesu stručna udruženja mogu imati važnu ulogu: kroz edukaciju, razvoj smernica, pomoć u definisanju projektnih zadataka i pružanje nezavisnih stručnih mišljenja o kvalitetu izrađene dokumentacije.

Zamisao da lokalna samouprava može da se obrati stručnom udruženju za dodatnu procenu metodologije, obima istraživanja ili kvaliteta dobijene saobraćajne studije je vredna daljeg razmatranja. Takva podrška morala bi biti zasnovana na jasnim pravilima stručnosti, nezavisnosti i izbegavanja sukoba interesa, bez preuzimanja nadležnosti institucija.

Cilj nije da stručna udruženja zamene javnu upravu, već da joj pomognu da postane kompetentniji naručilac, partner i korisnik stručnog znanja.

U završnoj priči: zašto su različita mišljenja i otvoren dijalog važan preduslov zajedničkog delovanja kroz CEPLAS?

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *